Regenerativna poljoprivreda

Posljednjih godina je pojam Regenerativne poljoprivrede postao sve popularniji u svijetu. Sve više međunarodnih korporacija se obvezuje primijeniti principe regenerativne poljoprivrede na dio ili čak svoju cjelokupnu proizvodnju. Danone, Kellog's, Cargill, PepsiCo, General Mills, Wallmart, VF Corporation, Kering, Unilever su samo neke od velikih međunarodnih korporacija koje su odlučile na neki način primijeniti ili podržati principe regenerativne poljoprivrede. Ali što je točno Regenerativna poljoprivreda?

Pojam "Regenerativna poljoprivreda" opisuje poljoprivredne prakse koje, između ostalog, imaju za cilj preokrenuti klimatske promjene obnavljanjem organske tvari u tlu i obnavljanjem degradirane biološke raznolikosti tla - što rezultira i prijenosom ugljika iz atmosfere u tlo, i unaprjeđenjem vodenog ciklus.

Konkretno, regenerativna poljoprivreda je cjelovita praksa upravljanja zemljištem koja iskorištava snagu fotosinteze biljaka da zatvori ciklus ugljika i unaprijedi zdravlje tla, otpornost usjeva i gustoću hranjivih sastojaka. Regenerativna poljoprivreda poboljšava zdravlje tla, prvenstveno kroz postupke koji povećavaju organsku tvar u tlu. Ovo ne samo pomaže u povećanju raznolikosti i zdravlja živih bića u tlu, već povećava biološku raznolikost i ispod površine tla, istovremeno povećavajući sposobnost zadržavanja vode i odvajanje ugljika na većim dubinama, čime se smanjuje razina atmosferskog CO2 te poboljšava strukture tla. Istraživanja nastavljaju otkrivati ​​štetne učinke od obrade tla, primjene poljoprivrednih kemikalija i gnojiva na bazi soli. Regenerativna poljoprivreda preokreće ovu paradigmu kako bi se gradila osnova za budućnost.

Regenerativne poljoprivredne prakse su: Prakse koje (i) doprinose stvaranju / izgradnji tla i plodnosti tla i zdravlje; (ii) povećavaju procjeđivanje vode, zadržavanje vode i čisto i sigurno otjecanje; (iii) povećavaju biološku raznolikost te zdravlje i otpornost ekosustava; i (iv) preokreću emisiju ugljika naše trenutne poljoprivrede u značajnu sekvestraciju ugljika i njegovu pohranu u tlu, čime se smanjuje (pre)visoka razina CO2 u atmosfera.

Praksa uključuje:

1. Bez obrade / minimalna obrada tla. Oranje tla razbija (usitnjava) tlo i gljivične zajednice u tlu uz dodavanje viška O2 u tlo što vodi do jačeg disanja tla i emisija CO2. Oranje može biti jedna od štetnih poljoprivrednih praksi koja uvelike povećava eroziju tla i gubitak ugljika. Sekundarni učinak oranja je zatvaranje i gašenje tla koje može začepiti kanale u tlu te pridonijeti mnogo jačem efektu otjecanja vode i gubitka tla. Obrnuto, praksa bez oranja ili korištenje minimalne obrade tla, zajedno s drugim regenerativnim postupcima, pojačava stvaranje humusa, priljev i zadržavanje vode i sekvestracije ugljika. Međutim, neka tla imaju koristi od povremenog razbijanja kako bi slomio tvrdi sloj zemlje koji se ponekad nalazi ispod površinskog sloja. Lomljenjem tog tvrdog sloja povećava se prostor za razvoj korijena čime se može povećati prinos te zdravlje tla i sposobnost sekvestracije ugljika. Određena razina niske obrade može imati slične pozitivne učinke.
2. Plodnost tla se u regenerativnim sustavima povećava biološki kroz primjene pokrovnih usjeva, plodoreda, komposta i stajskog gnoja, koji obnavljaju mikrobiom biljaka i tla te pospješuju oslobađanje, prijenos, i kruženje bitnih hranjivih tvari u tlu. Umjetna i sintetička gnojiva stvaraju neravnotežu u strukturi i funkciji mikrobioloških zajednica u tlima, zaobilazeći prirodnu funkciju biljaka za biološko stjecanja hranjivih sastojaka, stvarajući ovisni agro-ekosustav te slabije i manje otporne biljke. Istraživanja su primijetila da primjena sintetičkih i umjetnih gnojiva doprinose klimatskim promjenama kroz (i) energetske troškove proizvodnje i prijevoza gnojiva, (ii) kemijske raspade i migracije u vodne resurse i atmosferu; (iii) negativan utjecaj na mikrobiološke zajednice u tlu, uključujući smanjenje metanotrofa u tlu; i (iv) ubrzanu razgradnju organske tvari tla.
3. Izgradnja biološke raznolikosti ekosustava započinje inokulacijom tla kompostima ili ekstraktima komposta kako bi se obnovile populacije, strukture i funkcije mikrobioloških zajednica u tlu, što doprinosi obnovi energije sustava tla; preko sadnje međuusjeva, primjene različitih kultura za pokrovne usjeve te razvoja staništa pčela i drugih korisnih insekata uz rub polja. Presudno je promijeniti praksu ovisnosti o sintetičkim hranjivim sastojcima monokultura, praksu niske bioraznolikosti i praksu degradacije tla.
4. Dobro upravljani postupci ispaše potiču poboljšani rast biljaka, povećanu apsorpciju ugljika u tlu te općenito produktivnost pašnjaka, a istovremeno uvelike povećava plodnost tla, bioraznolikost insekata i biljaka, te apsorpciju ugljika u tlu. Te prakse ne poboljšavaju samo ekološko zdravlje pašnjaka, već i zdravlje životinja i ljudi kroz poboljšanu dostupnost mikro-hranjivih sastojaka i bolje uravnoteženu prehranu. Hranilišta i ograničeni sustavi za hranjenje životinja potiču (i) nezdrave sustave proizvodnje monokulture, (ii) krmiva niske gustoće hranjivih sastojaka (iii) povećano zagađenje voda, (iv) upotrebu antibiotika i razvoj otpornosti na antibiotike, i (v) emisije CO2 i metana, koji zajedno doprinose slomljenom i ekološki štetnom sustavu za proizvodnju hrane.