Određivanje hranjive vrijednosti proizvoda
Određivanje nutritivne deklaracije hrane
Prema Uredbi EU br. 1169/2011 o informiranju potrošača u hrani obvezno je navođenje nutritivne deklaracije. Navođenjem nutritivne deklaracije potrošačima se omogućava znatno bolji pristup informacijama o prisutnosti energije i određenih hranjivih tvari u hrani. Također, navođenjem nutritivne deklaracije potrošač je informiran pri odabiru, korištenje i upotrebu hrane na siguran način.
Općenito o hranjivoj vrijednosti
Hranjiva vrijednost nam govori koliko se hranjivih tvari nalazi u 100 g ili 100 ml proizvoda. Također, hranjiva vrijednost se može izraziti i po jedinici serviranja namirnice. Hranjive vrijednosti koje čine osnovni sadržaj nutritivne deklaracije obuhvaćaju informacije o energetskoj vrijednosti namirnice, te o količini bjelančevina, ugljikohidrata / od kojih šećera, masti / od kojih zasićenih masnih kiselina i soli. Dodatne informacije o hranjivim vrijednostima koje se mogu nalaziti na nutritivnoj deklaraciji su jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline, škrob, polioli, vlakna, vitamini i minerali. Ti podaci najčešće su navedeni tablično. Ukoliko se na nutritivnoj deklarciji nalazi informacija o vitaminima ili mineralima, tada je potrebno navesti i postotak preporučenog unosa iz točke 1. Dijela A Priloga XIII Uredbe 1169/2011 na 100 g ili 100 ml.
Energetska vrijednost izražena je u kcal i kJ. Preporučeni energetski unos ovisi o nekoliko faktora, dobi, spolu, težini, tjelesnoj aktivnosti. Tako na primjer prosječni preporučeni dnevni energetski unos za dijete od 1 do 3 godine iznosi 1200 kalorija dok prosječna osoba dnevno unese oko 2000 kalorija.
Masti su bitan izvor energije kao i masnih kiselina u našem organizmu. Zasićene masne kiseline najčešće se nalaze u mastima životinjskog porijekla i one trebaju biti zastupljene u što manjem udjelu (tran masne kiseline). Nezasićene masne kiseline se najčešće nalaze u uljima biljnog porijekla kao i u ribi te imaju pozitivan utjecaj na kardiovaskularni sustav (omega masne kiseline).
Ugljikohidrati su glavni izvor energije našeg organizma. Na deklaraciji je dobro obratiti pozornost na količinu jednostavnih šećera, gdje je poželjno da njihova masa bude što manja.
Bjelančevine predstavljaju glavni građevni materijal našeg organizma. One same izgrađene su od različitih kombinacija 20 aminokiselina od čega ih je 8 esencijalno, što znači da ih naš organizam ne može sintetizirati, već ih se mora unositi hranom. Esencijalne aminokiseline su valin, leucin, izoleucin, lizin, metionin, fenilalanin, treonin i triptofan. Hrana životinjskoga podrijetla sadrži sve esencijalne aminokiseline te takve bjelančevine nazivamo potpunim (kompletnim) bjelančevinama ili kvalitetnim visokovrijednim bjelančevinama. S druge strane, hrana biljnog podrijetla u pravilu ne sadrži sve esencijalne aminokiseline, pa takve proteine nazivamo nepotpune ili nekompletne bjelančevine.
Sol, odnosno natrij klorid je još jedan od čimbenika koji uvelike utječu na zdravlje. Maksimalni dopušteni dnevni unos soli je 5 g odnosno jedna čajna žličica.
U svrhu navođenja nutritivne deklaracije hrane, laboratorij Labosan d.o.o. u mogućnosti Vam je ponuditi izradu nutritivne deklaracije i to na temelju osnovnih ispitivanja kao i dodatnih ispitivanja hranjivih sastojaka.
Osnovni sadržaj nutritivne deklaracije obuhvaća sljedeća ispitivanja:
- energetska vrijednost (kJ/kcal)
- masti / od kojih zasićene masne kiseline
- ugljikohidrati / od kojih šećeri
- bjelančevine
- sol
Dodatna ispitivanja sastojaka hrane:
- jednostruko i višestruko nezasićene masne kiseline
- škrob
- vlakna
- vitamini i minerali